Misao dana, nedjelja 15.09.2013.
Prije nego što sam se oženio imao sam šest teorija za vaspitanje djece. Sada imam šestoro djece i ni jednu teoriju.
AUTOR NEPOZNAT
Comments (0) Posted to Misao dana 09/15/2013 Edit
Misao dana, subota 14.09.2013.
U prošlosti je postojala opasnost da ljudi postanu robovi. Opasnost budućnosti je da ljudi postanu roboti.
H. FROM
Comments (0) Posted to Misao dana 09/14/2013 Edit
Misao dana, petak 13.09.2013.
U bolesti čovjek mnogo toga shvata što zdrav zaboravlja.
M. JOKAL
Comments (0) Posted to Misao dana 09/13/2013 Edit
Misao dana, četvrtak 12.09.2013.
Odjeća ne čini modu. Moda je bolest i sinonim je za novac, seks i moć. Ona je upravo suprotnost svemu što je duhovno, misaono.
AUTOR NEPOZNAT
Comments (1) Posted to Misao dana 09/12/2013 Edit
Misao dana, srijeda 11.09.2013.
Bio sam jednom nesrećan što nemam cipela. Onda prolazeći pored vrata džamije u Damasku, vidjeh čovjeka koji nema noge.
M. SAADI
Comments (0) Posted to Misao dana 09/11/2013 Edit
Test bečkog hirurga
Čuveni bečki hirurg rekao je svojim studentima da su svakom hirurgu neophodna dva dara: da ne bude gadljiv i da umije dobro da zapaža. Zatim je umočio prst u neku odvratnu tečnost i olizao ga, pozvavši studente da učine isto što i on. Studenti su skupili hrabrost i učinili to što je tražio, a da nisu ni trepnuli.
Smijući se, hirurg je objasnio: "Gospodo, čestitam vam što ste prošli prvi test, ali žao mi je što niste prošli i drugi, jer niko od vas nije primjetio da prst koji sam olizao nije bio onaj koji sam umočio u tečnost."
Smijući se, hirurg je objasnio: "Gospodo, čestitam vam što ste prošli prvi test, ali žao mi je što niste prošli i drugi, jer niko od vas nije primjetio da prst koji sam olizao nije bio onaj koji sam umočio u tečnost."
Comments (0) Posted to Kratke poučne priče 09/10/2013 Edit
Misao dana, utorak 10.09.2013.
Oduvek je i svuda tako, da se sitni i bezimeni ljudi penju na leševe onih koji su oboreni u međusobnoj borbi velikih.
Comments (0) Posted to Misao dana 09/10/2013 Edit
Mjesec
Stajao sam usred noći
i gledao tu ljepotu
mjesec mi je svjedok bio
kao nikom u životu.
kao nikom u životu.
On te lijeno milovao
prosipao zrake na te
slušao sam kako teku
tvoje priče umiljate.
prosipao zrake na te
slušao sam kako teku
tvoje priče umiljate.
Uživao sam dok čavrljaš
e to ne bih nikom dao
da te nisam nikad sreo
šta je radost ne bih znao.
e to ne bih nikom dao
da te nisam nikad sreo
šta je radost ne bih znao.
I ne vidjeh ništa takvo
ko to veče na tvom licu
tražio sam možda krišom
jednu zvijezdu padalicu.
ko to veče na tvom licu
tražio sam možda krišom
jednu zvijezdu padalicu.
Comments (0) Posted to Književnost 09/09/2013 Edit
Djevojčica umrla prve bračne noći
Osmogodišnja djevojčica umrla je u Jemenu od unutrašnjeg krvarenja i povreda koje je zadobila svoje prve bračne noći svog ugovorenog braka sa čovjekom koji je pet puta stariji od nje.
Djevojčica koja je identifikovana samo kao Ravan, umrla je u plemenskom dijelu Hardh koji se nalazi u severozapadnom Jemenu, koji se graniči sa Saudijskom Arabijom.
Ova vijest je izazvala pravu pometnju na internet blogovima u Jemenu i svi su saglasni u tome da je način na koji je djevojčica umrla strašna i da odmah mora da se prestane sa praksom ugovorenih brakova.
Trenutno oko 140 miliona djece širom svijeta je u ugovorenim brakovima, 40 odsto njih je vjenčano u Indiji. Strašna je i činjenica da baš u Jemenu čak četvrtina djevojčica prije 15 godina biva u braku. Ova praksa je ustaljena zato što prema plemenskim vjerovanjima djevojčica može lako da se oblikuje u dobru suprugu koja će se u životu kloniti iskušenja. Zbog velikog siromaštva u ovom dijelu Bliskog Istoka porodice su primorane da svoje djevojčice prodaju starijim muškarcima za brak bukvalno za par stotina dolara.
Comments (0) Posted to Minus - 09/09/2013 Edit
Ne može da prestane da pomaže drugima
Čovjek u Brazilu je nakon moždanog udara razvio patološku darežljivost, zbog čega se promjenilo njegovo ponašanje prema ljudima.
Naime, on ne može da prestane da pomaže drugima, a doktori u Rio de Žaneiru su potvrdili njegovo stanje.
Njegova žena je kazala kako su već u problemu, jer zbog njegove iznenadne darežljivosti ubrzano ostaju bez finansija i hrane koju on dijeli prolaznicima u nevolji.
Gospodin A. kako su ga nazvali radi zaštite privatnosti, je takođe dao otkaz na poslu, i kazao je kako je radio dovoljno i sada je vrijeme da uživa u životu.
Doktori su kazali kako je ovo prvi zabilježeni slučaj ovakve moždane promjene, i da će uz pomoć njega konačno shvatiti kako funkcioniše prevaga između "egoizma" i "alturizma", koji su zaslužni za donošenje odluka.
Comments (0) Posted to Plus + 09/09/2013 Edit
Babino ćutanje
Baba i deda su se posvađali, i baba se toliko naljutila da nije više htjela da razgovara sa mužem. Sljedećeg dana deda je već sve zaboravio, ali ga je baba i dalje ignorisala, odbijajući da govori s njim. Koliko god se trudio, deda nije uspio da je natera da progovori.
Na kraju počeo je da kopa po ormanu i fiokama. Poslije nekoliko minuta, baba nije izdržala.
"Može li se znati šta tamo tražiš?" - bjesno je upitala.
"Hvala Bogu, našao sam." - rekao je deda lukavo se osmjehnuvši.
"Šta to?" - upitala je baba.
"Tvoj glas!"
Ako je Bog ono što tražiš, potraži ga na drugom mjestu.
Comments (0) Posted to Kratke poučne priče 09/09/2013 Edit
Misao dana, ponedjeljak 09.09.2013.
Kakvu ljubav prema prijateljima jedan čovjek nudi, takve će i prijatelje naći.
Comments (0) Posted to Misao dana 09/09/2013 Edit
Strepnja, Desanka Maksimović
Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka
da volim i želim oka tvoja dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagoveštaj da.
Ne, nemoj mi prići! Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanje i stra'.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.
Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu?
Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek' mi ne priđu oka tvoja dva.
Comments (0) Posted to Književnost 09/08/2013 Edit
Čekam
O kako ja mrzim čekanje. Mrzim i da me čekaju, ali pogotovo da ja nekog čekam. Ako je dogovor bio da se nađemo u pola pet, onda to i ispoštuj čovječe, a ne da dolaziš u pet i praviš se da je sve super. E nije. Ja se spremim, obučem, obujem i čekam. Ili da naiđeš, ili ako smo se dogovorili da se nađemo u lokalu. Jebi ga. Ostaje mi samo da čekam. Evo i sad čekam. Treba da idemo na neku svadbu, i ja spremljen, obučen, sve u košulji i pantalonama sjedim ovdje i pišem ovo, a prije nekih pola sata smo trebali već biti na svadbi. Pozdrav, idem se nadati da će naići više, jer stvarno mi je dosadilo ovo čekanje.
Comments (0) Posted to Minus - 09/08/2013 Edit
Jezik roda moga
Koliko sam puta, negdje između sna i jave, ispred očiju stvoriо sliku moje majke, i njenog, od najbjeljih bisera iznizanog, toplog osmjeha? Koliko sam samo puta osjetiо u srcu struju ljubavi, koja mi je usađena, nekako od rođenja? Koliko su me puta preplavile najfinije emocije, i vratile se uspomene na moje roditelje, moju kuću i moje najljepše voćnjake i cvijeće, moje prašnjavo dvorište i cvijeće, željno kapi vode u dugoj avgustovskoj suši? Pitam se, koliko bi emocija i najfinijih ljudskih osjećanja ostalo neiskazano, samo da nije tog čuda nad čudima, tog najkompleksnijeg ali najrazumljivijeg jezika, jezika roda moga?
I danas mi u ušima, negdje u dubini, odzvanjaju najtoplije riječi mojih roditelja, savjeti, sjetne i poučne priče starijih ljudi. Lijepe su mi i mile sve riječi, čak i psovke, čak i one ni na jednom jeziku ne zvuče tako značajno, možda i lijepo, kao na mom. Svaka riječ koju čujem, u mislima mi stvara po jednu sliku mog naroda, i moje kuće. Podsjeća me na moj narod, „tamo negdje na brdovitom Balkanu“, punim optimizma, neiskvarene radosti i ljubavi. Nijedna rijeka, nijedna planina, nijedan kamen nije lijep kao onaj moj, tamo negdje na zemlji natopljenoj krvlju, suzama i znojem. Na zemlji koja sama priča tužnu i burnu istoriju jednog plemena, jedne velike porodice, često vođene Domanovićevim „vođama“. Moji ljudi, često su bili samo broj, ponekad i na nivou statističke greške, puštani su da rade i ginu. Bili su samo marionete, u željeznim šakama iskvarenog poretka. Nisu se snalazili u pogrešnom društvu, nisu bili spremni da kao ostali ogreznu u mržnji, zlim namjerama i samoljublju. Bila je to kobna greška, koja je kažnjena vjekovnim stradanjem i patnjom, za mnoga naredna pokoljenja, niko ne zna do kad, i kako to prekinuti. Moj narod, i kad umire, umire smijući se, i kada psuje, to je iskrenije i toplije nego bezlično iskazivanje ljubavi nekih tamo ljudi-mašina. Pokušavali su mnogi da nam to oduzmu, ali ne prima se to kod njih, naša ljubav, osmjeh, dobra namjera i iskrenost ne pušta korijenje u njihovim kamenim srcima, teško se rađa osmjeh na njihovim osušenim, avetnim licima. Čudni smo mi ljudi, pomalo i ludi, smijem to reći kada me niko ne čuje, više ljubavi imamo za druge, nego za sebe. Draža nam je tuđa radost, nego naša sopstvena. Spremni smo da dijelimo sve, a da ne uzimamo ništa. Ne znamo da lažemo i krademo, ali i dalje nas kažnjavaju i globe, ali mi se nedamo, i dalje nam iz očiju izbija svjetlost, najčistija i najljepša vodilja. Ali neka, draže nam je ovako, nekako ljepše, i „doći će vrijeme kad će budale zaćutati, a pametni opet progovoriti“ i doći će opet naši najsjajniji trenuci i iskrene radosti.
Izgovaraćemo mi zauvijek naše najljepše riječi, iskazivati svoje emocije, širiti svoju radost i ljubav. Opet kažem, i psovaćemo ako treba, smijati se, jer možemo, imamo pravo na to. Imamo pravo da živimo, da se molimo, da se radujemo, nadamo se i volimo. Imamo i mi pravo da budemo ljudi.
Comments (0) Posted to Moje priče 09/08/2013 Edit